miko

Ko zna, zna, a ko ne, to sam ja!

Hej ljudi, evo tolko učim da ne stignem na net napisat neko sranje vezano za današnje top teme kao što su prosječni i granični trošak žena u hrvatskoj, funkcije oblizivanja kurca u žene, jebanje (prednosti i mane?), slikanje za blog, amortizacija erecta 2000, uštimavanje poza kod bilje gutačice(znat će country boy).
evo idem ja sad, pa kak bog da i sreća junačka.
ahoj

Pijac-party

Babe! Komparativ : babetine, superlativ: najbabe. Babe su osobe ili bolje rečeno stvorenja u penziji(kako koja-neke se okorištavaju penzijom muža). Njihov cilj i bit života jest lutat, tračat i kupovat. U biti sve što rade povezano je s tračanjem. Ide li u trgovinu jer nešto treba? Ne, već jer ju zanima kako od babe Mande ćerka i ko joj je onaj «dasa» na motoru. Ide li na pijac jer joj treba salate. Ma kurac, već ju zanima jel može s šjor Vinkom na jednu trač-partiju, da ona i on budu «prijani». Gleda li tv zbog vijesti? Ma jebe se babi za Ivu Sanadera i Ivicu (S)račana. Njoj je do sapunica. Baba je prezauzeta da pogleda sve odjednom jer to je previše podataka odjednom, pa je zato čovjek(budala) osmislio parkove, autobuse, pijace i ko zna šta sve nije kako bi se babe nalazile i prepričavale si nastavke. Tu baba dođe i sere li ga sere. Ali ne sama. Ima njih više. Više od tucet. Ma više od tucet tuceta. Evo npr. situacija u busu. Pol osam je. Vrijeme za u školu, nedo Bog faks, jer ko je vidio tak rano na predavanje. Ajd recimo vrijeme za kavu. Pravu onu budišu. U busu ludnica. Ljudi mrače. Pizde. Guraju se, dišu si u vrat, duvaju u uši, sjede si u krilima. Još samo fali da neko prdne i nastat će totalna frka. Pizdarija na kvadrat jer osim što će neko umrijet, stvorit će se vakuum. Ulazi čopor baba. Kako čopor? Pa jebiga nije došo bus prije 20 minuta pa ih se skupilo. Ima ih za odigrat nogomet. Na velike golove. A ima i za popunit klupu. Ima ih ko u Abramovičevom malom klubu iz Londona. I sad počinje spika. Joj, dijete Božije, jel bi se mogo maknit da baba prođe do sredine. Moje noge znaš, bole, joj stara ti ja pa ne mogu više. Pa šta se onda koji kurac trudi ak joj ne ide. A uostalom, di bi ona do sredine. Zbog guzice druge babe vrata se jedva otvorila, nama mjesta, a ona bi do sredine. Ma marš, baba u kurac. Sve ću vas pobit...i kak da čovjek ne popizdi. Svaki dan. Bio ponedjeljak, srijeda ili petak. Ma i nedjeljom bi na pijac samo da ne izgubi tu rutinu i ne dao Bog većeg zla, da se Majdinoj kćeri nešto dogodilo, a da ona ne zna. Kakav bi joj to šok bio. I tak, ajd baba nekako, na teret nas mlađih, ornih na učenje, dođe u jednom komadu na pijac, a onda krene ko da ima top u guzici i «repeat» opciju u jeziku. Piči od jednog do drugog štanda i sere li ga sere. I šta je nasrala? Ništa. A šta je napravila? Pa, kupila je 2 lista salate, jer 3 su joj previše za ručak, ipak ako joj bude trebalo još, doći će opet,sutra,u pol osam, istim onim jebenim busom. Kupila je sira? Nije, već ga je pojela. Kako? Pa ide od babe do babe, pa da proba od svake dok se ne odluči koji će, a onda ništa ne kupi jer je sita. Kak i ne bi bila kad ima 50 baba koje prodaju sir. Jedini trošak dana joj je bio okrajak kruha kojeg je imala u džepu da ne bi sir jela bez ičega. I tako baba dođe kući, oko recimo jedan-pol dva, kako koja. Ovisi i to o mnogo čemu. Jel skuhala ručak, jel joj muž doma ili u birtiji, ima li muža uopće itd. Sve u svemu, baba je zadovoljna. Zašto? Jer zna da isto slijedi sutra, isti akteri, isti pozitivci i negativci. No baba je uvijek pozitivac. A i sami znate sve o super-baki. A šta je s babljim nogama? Ma bol' te kurac, to je bila samo spika. A uostalom, sve to liječi jedna dobra sapunica. Da bar jedna. Ima ih ni više ni manje nego 9. Više nego jedna po danu. Ali nema veze. Bolje svih 9 svaki dan u terminima da se samo prebacuje s jedne na drugu. I onda još stigne na pijac. Kad bi joj netko rekao da se odrekne pijace ili sapunica u korizmi, to bi ju dotuklo. Ma štoviše, ubilo. Smrskalo ju na dijeliće. Pa ti reci da je to normalno. Ma ja bih sve to pobio. Sebi za dušu.

ZANIMA LI VAS EKPRESIONIZAM?
e jebiga, pitam se i ja što ja sada radim. drkam se tu na internetu kad bi se mogao oblijevati vani. e pa ne budem. vidim da se većina pisača izjadava,i ja ću. moram jebeno učiti, naravno sada započeti, a ispit je u ponedjeljak. nemam ni motivacije pohvaliti naše sokolove za demontiranje onijeh francuza. čista poezija, letjeli su ko sokolovi. međutim, to profesoricu neće zanimati, ona će htketi a.b. šimića, njegove pjesme, malo krleže i njegove komunističke fore, malo njemačkoga ekspresionizma i secesije. malo kurca. ako netko nije čitao Cvjetka Milanju, neka niti ne pokušava, čovjek je idiot koji piše samo sebi razumljivim jezikom o nečemu što se može reći na tri stranice.

ono što je važno za sve neuke o ekspresionizmu reći jest sljedeće:
- zahtijevaju novi esteticizam, novi stih, novi stil, nove forme; sve u svemu novu tradiciju pisanja
- zahtijevaju antitradicionalizam, tj. protjerivanje stare garde pisaca te dolazak novih sa svježim načinom izražavanja
- zahtijevaju novu antropologiju, tj. NOVOGA ČOVJEKA (UBERMENSCH) koji će svojim postupcima promijeniti svijet, stvoriti bolji svijet, stvoriti novu umjetnost i novi umjetnički izričaj

Pitanje je ubermenscha bilo vrlo škakljivo jer bilo vrlo radikalno i zahtijevalo je velike promjene, one koje će provesti Hitler, tako da je dugo vremena bilo vrlo opasno bilo što afirmativno pisati o ekspresionizmu.
Kako se uopće došlo do tih spoznaja?
vrijeme u kojemu se razvio eksp. bilo je vrlo mračno. rat na vratima, rat se odigrao, tragične posljedice 1. svj. rata- uzrokovale su moralni i etički raspad onakva zapadnoga svijeta kojega je moderna propagirala: blagostanje, tehnološki napredak... Oni koji su uvijek prvi na obrani čovjekova digniteta, umjetnici, satkali su ideju nove umjetnosti, novoga načina izražavanja, novoga svijeta, ali je bilo pitanje kako ojačati temelje takve zamisli. tada su posegnuli za Ničeom (jebiga, Vuk nekada olakša stvar, ali sam u biti protiv toga) koji im je dao mogućnost da preko ideje novoga čovjeka, oslobođenoga svih prljavština staroga svijeta, povede bitku za novo društvo. Umjetnici su na sebe preuzeli ulogu nova čovjeka i pišući, slikajući, referirajući. okomljavali su se na prijašnje pisce, zamjerajući im odmak od stvarnosti, socijale, ljepote u svojoj biti. čitava se njihova djelatnost zasnivala na antiracionalizmu, antiesteticizmu, te na novoj poziciji čovjeka-pojedinaca u društvu. Vrlo je važno za istaknuti kako oni nisu doslovce preslikavali prirodu, događaje.. nego su njih pokušali prilagoditi svojim tumačenjima i viđenjima. Dakle, priroda se trebala prilagoditi umjetničkomu umu književnika, a ne da su se njih dvoje trebali uzajmno nadopunjavati.
Za ekspresionizam bi se na kraju ove kratke crtice trebalo reći kako bi ga se moglo shvatiti kao jednu od univerzalnih ideja poput komunizma ili fašizma (možda i kapitalističke demokracije?), koja je prije svega predstavljala utopijsku udeju, nego stvarni i ostvarivi pokret.


U, glava me zaboli, a to je tek početak. Ovo napisano nije ni da se čovjek začudi ili zapita. sada ću si pustiti malo countryja, to jebeno opuštajuće, možda malo digne koncentraciju, kad ne može ništa drugo.jebeno učenje

Dobro ošli!

Studomat

Od sada možete direktno otići na studomat ili na stranicu faksa, samo kliknite na jedan od linkova desno

Dobrodošli!